Koliko su stari zanati još uvijek na snazi, i kako se održava tradicija postojanja istih, svjedoči, može se reći i najmlađi kovač na našoj regiji, četrdesetogodišnji Miran Matošević iz Travnika.
On je zanat kovača naslijedio od svog oca, a porodična tradicija traje nekoliko stotina godina. Prenosi se sa koljena na koljeno.

Miran navodi kako mu se miris vatre, uglja bukvalno “uvukao pod kožu”, i sumnja da bi mogao ikada raditi nešto drugo. On svoj posao voli, i sa velikom ljubavlju ga i radi, već nekih 20-ak godina.

U svojoj radionici radi kovani namještaj, mada popravlja i sjekire i razne druge alate koje mu mještani donose na popravku. Pored toga, naklonjen je ka umjetnosti. Radi i umjetnička djela od željeza, metala, te svoje suvenire izlaže na sajmovima starih zanata. Navodi da je za sve potrebna kreativnost, jaka volja, te da tako nastaju i njegova djela.

U doba kada nam je novac itekako potreban, i kada bez njega ne možemo zamisliti svoj život, a samim tim bez novca ne možemo ni preživjeti, Miran je jako skroman, i ističe kako se od ovog posla može živjeti.
Kada bi se ponovo rodio, opet bi izabrao isti posao, jer ono što je rođeno u nama, kroz život se iskazuje ljubavlju. A njegova ljubav je miris vatre, zvuk željeza i metala – navodi Miran.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s