Dogovori susret sa strahom, i divi mu se.

hand-984170_1920“-Piši: duboka voda, vjetar, crna sjenka koja te prati noću, kiša …”
“-A ne, ne, nemoj mi kišu, nje se više ne plašim. Čak je volim sada.”
“-Od kad je voliš, molim te lijepo?! Do jučer si govorila da ne možeš ni preko puta, jer kiša lije, a ti si tako mala i sićušna da će te odnijeti tamo sa sobom, gdje je krenula i ona. Sjećam se dobro tvojih riječi, – rospija jedna. Ne pametuj, piši – kiša!”

Oh Bože moj, taj strah sam prevladala, on to još uvijek ne zna. Kako da mu dokažem da volim te male kapljice, volim njihov dodir na svojim rukama, u svojoj kosi, na cijelom svom tijelu, i DA – želim ići tamo gdje je krenula i ona. Želim pobjeći od ovog mjesta. Kiša mi je prijatelj, daje mi snagu, ona me vodi u drugu dimenziju mog divnog svijeta, u onu malo mračniju, ali bolju. Ona me prati gdje god da krenem, i kad plačem i kad se smijem, liju suze tuge i sreće. Zajedno putujemo. Zajedno kišimo.

“-Čuo sam te. Al’ nije mi jasno samo kako si uspjela u tome?”
“-Ah, pa još prošle jeseni. Skupila sam snagu, i otisla joj u susret. Bio je to žestok sukob, u tako blagoj jeseni. Ta divna kiša pada sebi i drugima, ja padam njoj. Ona me vuče u daljine, ona vuče i nosi sve što joj se nađe na putu. Ja se prepuštam i tonem, vrištim, ali mi je dobro. Zna rospija kako treba sa mnom. Kisnem, plačem od muke i straha, liju suze i moje i njene i odjednom, divim joj se. O, pa ona mi pomaže…i ona plače. Eto od tada je volim.”

“-Idi onda popričaj malo sa noćnom crnom sjenkom iza vrata. Mislim da te upravo gleda, i divi ti se.”

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s