Putujmo s osmijehom

Koliko često možemo putovati zavisi od naših mogućnosti. Bilo da se radi o nedostatku slobodnog vremena, ponekad želje, a ponajviše pitanju finansija, kroz putovanja uvijek idemo sa osmijehom. Jer, šta drugo ponijeti na put, osim malog kofera sa potrebnim stvarima i punu “torbu” osmijeha.

Putovati ka raznim mjestima, da li u svojoj državi ili van nje, za mene predstavlja jedno veliko punjenje energijom. Za pojedine ljude, to je umaranje. Zašto ići pješke kad mogu autom, vozom ili nekim drugim prevozim sredstvom, misle pojedini. Za mene je uživanje upravo kretanje što vise nogama, osjetiti mjesto koje posjetimo, dati mu dušu i udahnuti njegovu.

Ukoliko nismo u mogućnosti da putujemo, što se tiče finansijske strane, onda štedimo za željenu destinaciju. Ponekad danima, nekad mjesecima. Iščekivanje posjete novog mjesta, nešto je najljepše, ako izostavimo sam dolazak na isto.
Život je kratak, koliko god mi mislili da imamo vremena, Vjerujete, nemamo ga. Teče brzo, ubrzano živimo, i svakim danom sve smo stariji. Iskoristimo ga za osjećaj unutrašnjeg mira, upoznavanja novih ljudi, sklapanja prijateljstava, osjetimo drugačiju kulturu, drugačiji način života, otvorimo sopstvene vidike.

To najbolje postižemo putovanjima, prvo kroz našu zemlju, a zatim i van nje.

U mojim narednim postovima možete vidjeti različita i moja omiljena mjesta u Bosni i Hercegovini, ali i van nje.

Advertisements

Jezero Sniježnica, Teočak

Eh, ta Bosna i Hercegovina. Puna duša, puna usta kad se to izgovara. Mnogo je prirodnih ljepota, neke još nismo ni otkrili. Ponekad se zapitam da li je to uopšte u Bosni?!
Mnogo puta sam bila u Teočaku, divno malo mjesto, prepuno divnih i jednostavnih ljudi. Veselje je njihovo oličenje. I kad su tužni, pjesmom popravljaju neželjenu situaciju u kojoj se nađu.
Kao što rekoh, mnogo puta sam bila u Teočaku, ali samo dva puta na obližnjem jezeru.
Ja definitivno ne vjerujem da takvo nešto postoji u našoj zemlji.

snijezn

Foto: Danira Šarić

Voda čista, okolina čista, mir, i ptičice okolo. Poželjela sam da ostanem nekoliko dana. Da nahranim dušu tom prirodnom ljepotom.

snije

Foto: Asima Saračević

Jezero Sniježnica nalazi se oko trideset kilometara od Tuzle, u pravcu Bijeljine.

Sniježničko jezero važi za jedno od najčišćih, pa svake godine privlači veliki broj posjetilaca, kako kupača, tako i ribolovaca.
Pravi je užitak posmatrati zalazak sunca na samom jezeru, pogotovo kada dođete sa drugarima, onda je zadovoljstvo itekako ogromno.

Snijeznica-Jezero-Teocak-Ugljevik

Foto: Wikipedia

Oko jezera postoji par kućica, i skoro sve su napravljene tako da imaju mali balkon gdje možete ujutro popiti kafu, doručkovati, ili navečer ispijati čašu crnog vina.

Svako moje putovanje bilo je posebno, ali svakako, zna se gdje je najljepše.

Frankfurt

Za razliku od prethodnog gradića u Njemačkoj Lagnena, Frankfurt je mjesto žurbe, gužve i čiste suprotnosti od mirnoće.
Ovoga puta u Frankfurt sam išla na slavlje vjenčanja najbolje prijateljice. To nije bilo kakva svadba i veselje, to je bila turska svadba. A svi znamo kako one izgledaju.
Slavi se prije, slavi se u toku samog čina, i slavi se poslije svadbe.
Vjenčanje se održavalo u obližnjem mjestu Gros Gerau u predivnom salonu za svečanosti, Dilek Sarayi.

U Frankfurtu sam ostala 7 dana, tako da smo imali vremena da ga dobro upoznamo.
Građevine kao i sam grad i svu njegovu ljepotu, ću vam pokušati prikazati svojim fotografijama, ali i na sljedećem linku.

Frankfurt je jedna od najbogatijih metropola Evrope, u njemu su se održavali izbori i  krunisanje njemačkih careva. Tu se održavaju najveći sajmovi, a među značajnijima su sajam automobila, i sajam knjiga.

Ono što mi se posebno sviđa u tom gradu, je što ima puno Jugoslovenaca, pa kad sretneš jednog od njih, kažeš “jao, konačno neko NAŠ”. Da, da NAŠ. Tamo nema nacionalne podjele, tamo smo svi skupa, i svima su ozarena lica kad sretneš nekoga ko govori tvojim ili sličnim jezikom.

Volimo Frankfurt, a i on voli nas.

Langen, mirnoća Njemačke

Mirnoća Njemačke. Kad kažem mirnoća, mislim na spokoj, mir, u neku ruku tišinu.
Langen je mjesto u Njemačkoj, u saveznoj državi Hessen.
Za razliku od ostalih većih gradova, on je mirno mjesto bez buke i galame, tako da sam par puta zapitala se, da li u zgradama pored uopšte neko živi. Ali živi itekako. Sve je naseljeno, a ulicama samo možemo da vidimo auta, rijetko ko pješači. Skoro niko. Svi obično idu u veće gradove na posao, pa zbog toga to sve tako izgleda.

lllll

Wikipedia

Zgrade su uglavnom pravljene od po 2-3 sprata. Sve je jako uređeno i čisto na ulicama, pa obično u obući ulazimo u stan. Prvi puta sam se dvoumila, ali sljedeći sam se već našla u kuhinji u patikama. Iskreno, nisam za taj režim. Puno je ugodnije biti bosonoga. Dajmo slobodu svemu, pa i stopalima.

lan 4

Foto: Amra Čergić

U ovom mjestu bila sam svega dva puta, u ljetnom a kasnije i u zimskom periodu. Nema puno razlike, zimi su samo učestalije kiše, snijega skoro da i nema. Razlika je samo u odjeći.
Temperature su ugodne, samo su pojačani naleti vjetra.

Langen je prijatan grad, vidjet ćemo se ponovo.

Grad ljubavi i tolerancije, Novi Sad

Svi smo bar jednom otišli u neki grad susjednih zemalja. Obično su to Zagreb ili Beograd, ali za mene Novi Sad, grad ljubavi i mira nosi pobjedu.
Kad kažemo da je to grad ljubavi i tolerancije, zaista tako i mislimo. Tu ljubav morate osjetiti, a za mržnju mjesta tu nema.
Ja sam išla u vrijeme zimskih praznika. Tada grad nosi titulu posebnosti. Sve je u prazničnom duhu, čak i kad nema snijega.
U toku dana sve je prepuno turista, ali i lokalnog stanovništva. Iako je bio decembarski dan, bilo je sunčano, ali i dosta vjetrovito. Bila sam prvi puta u tom gradu, i naprosto sam oduševljena.

ns8

Foto: Mahdi Alagić

Navečer je grad sav obasjan divnim prazničnim svjetlima, što daje posebnu čar.
Građevine su kao iz bajke, pa imate osjećaj da ste negdje daleko odlutali, u doba careva, prinčeva i kraljeva.

Ono što definitivno morate posjetiti je Petrovaradinska tvrđava. Nije daleko od centra grada, pa čak možete i pješke do nje. Tada svakako više i vidite okolinu.

ns9

Foto: Mahdi Alagić

Kuhano vino, i razni koncerti u centru grada razveseljavaju ljude do kasno u noć, a svi se tu vidimo kao jedna cjelina. Svi smo sretni, razigrani do jutarnjih sati.
Kada su me pitali vidim li se kao stanovnik tog grada, nisam morala ni da razmišljam šta bih rekla, odgovor je itekako potvrdan.
Doživljaj je još upotpunjen jer sam prenoćila, tako da u tom slučaju imate više vremena za uživanje.
Svakako sam odlučila ponovo posjetiti ovaj grad, a nadam se da ćete i vi.

Gradačac i njegova kula

Gradačac je mjesto koje se nalazi se na obroncima Majevice, na nadmorskoj visini od 129 metara. Gradom dominira kula Husein-bega Gradaščevića, poznatija kao Gradina, koja je zaštitni znak i prepoznatljivi simbol grada.

27497290_1712037682149736_1997771699_n.jpg

Foto: Danira Šarić

U ovom lijepom gradu, bila sam samo jednom, ali je ostavio ogroman utisak na mene. Vrijeme je bilo idealno pa se moglo prošetati do Gradine, i uživati u pogledu na divni Gradačac.
Igrom slučaja prije par dana upoznala sam prijateljicu upravo iz Gradačca, tako da se nadam da će biti prilike za ponovnim odlaskom tamo.
Moram da napomene da je ispijanje kafe puno ljepše na kuli, iako je kafa ista kao kod kuće, ukus, miris i sam vizuelni izgled, nije ni približan.

U okolini Gradačca ima nešto sačuvanih tragova prošlosti i mjesta za koje su vezane još žive narodne legende i predanja. Najinteresantniji je fra Lovrin grob u selu Turiću. Ovaj stari grob potiče iz 18. vijeka i odavno je prešao u legendu.

Grad nije nešto ogroman, ali kad odete, teško da biste se vratili kući. Samo na kuli ostala sam par sati. Vrijeme prebrzo prođe kad je milina u duši. Vazda je tako bilo.

Kraljevsko mjesto, Travnik

Travnik, viteško mjesto. Mjesto kraljeva. Kako to divno zvuči. Ali vjerujte mi, divno i izgleda. Grad se sastoji iz dva dijela, novog i starijeg. Kada bi me pitali koji mi je ljepši, ne bih mogla da se odlučim. Svaki nosi svoju draž. Novi je izgrađeniji naravno, ali u starijem dijelu je Travnička tvrđava, kao jedan od najljepših i naočuvanijih objekata srednjovjekovne Bosne i Hercegovine. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH.

Posjetioci tvrđave imaju priliku potražiti osvježenje u muzejskom caffee klubu uz tople i hladne napitke. Tu je i suvenirnica, gdje lokalni majstori prodaju svoje ručne radove, a odatle se vidi Osoje, jedna od najljepših travničkih mahala, gdje je sačuvan tradicionalni način gradnje stambene arhitekture.

27658268_1711925335494304_1084338712_n

Foto: Asima Saračević

U ovaj grad dolazila sam davno, još kad sam imala 12 godina. Obično se ide u obilazak sa drugarima iz razreda, i nastavnicom. Tako je bilo i u mom slučaju. Još se sjećam tog unutarnjeg “jedva čekanja” da krenemo, pa noć prije skoro nikako da i ne spavam.
Vjerujete, za neka mjesta koja želim posjetiti, osjećaj je još uvijek skoro pa isti.

Pored Tvrđave, uvijek posjetimo i Plavu vodu. To je također nacionalni spomenik. U linku sam vam ostavila više informacija, i naravno fotografija.

27591657_1711925315494306_146785164_n

Foto: Asima Saračević

Uglavnom, posjetite Travnik, doživite tu historiju. Ponekad nije dovoljno čitati, potrebno je osjetiti.

Lijepi li su Mostarski dućani

Mostar, u divnoj Hercegovini, poznat po predivnom Starom mostu. Mnogo puta čujem ljude koji žive u Bosni, kako nikada nisu posjetili Mostar. Da li nisu imali priliku, mogućnost ili nešto treće, to ne znam. Ali znam da svako treba da ga posjeti bar jednom u životu.

U blizini Mostara nalazi se mjesto Buna, gdje dolazi veliki broj posjetitelja. To je ušće Bune u Neretvu.
Dućani, radnje oko Starog mosta, bogati su raznim sadržajem. Od umjetnina, starina, do poklona, a skoro sve u obliku Starog mosta. Bez jednog tog suvenira, ne vraćajte se kući.

Nekoliko puta bila sam u Mostaru, ali nikad ga nisam dovoljno dobro istražila. Za taj čin potrebno je više od par sati. Obično se sve vrti oko mosta, gdje provedemo po par sati.


Mostar ima dvije strane. Hrvatsku i Bošnjačku. Nažalost ta podijeljenost preko mosta se itekako osjeti, jer ponekad imamo osjećaj da na drugu stranu ne smijemo preći. Žalosno je, ali istinito.
U skorije vrijeme imamo i dvije škole pod jednim krovom.

Mostar kao grad je divan, osjećajan, ali za mene ima tu neku težinu. Uprkos svemu tome, dok ga ne posjetite ne možete znati o čemu pričam, jer utisak u svemu je puno bolji uživo, pa tako i u ovom slučaju.